petak, 24.08.2007.

Nemam vremena za 2 bloga...

...pa nastavljam pisati samo na jednom:

drcypher.bloger.hr

vidmo se tamo...

srijeda, 11.07.2007.

24h ... and counting... to see my pride!

Danas necu o mulatkinji, o tome cu sutra...

Danas cu malo o jednoj drugoj osobi. Mom jedinom bratu... (ima da me ubije zbog ovog posta, al imam jos koji zahvat za samoobranu sto mu nisam pokazo...)

Jednog suncanog dana, godine gospodnje 1986., 31. dana mjeseca Ozujka, po povratku iz skole susjeda me duboko razocarala...
- mama ti je u bolnici i rodila ti je brata! - S osmjehom i nakrivljenom protezom priopcila mi vijest...

Mam sam se nafrnjio jer sam oduvijek htio seku... Bas bi bilo cool imati malu sestricu, paziti na nju, izigravati starijeg brata... ali jok... meni mama morala napravit brata... pfff... Stari je bio ponosam jer je ope sina napravijo, pa ko i svaki ponosni otac nije se mogo prestat likovat...
Aj sad, sta je tu je, u ono doba medicina nije bas mogla izvesti promjenu spola pa sam se pomirio s sudbinom...

Kad je mali gnjavator dosao iz bolnice, skonto sam da i nije tak lose imat malu osobu kraj sebe. Utrke kolicima, extra kolicine slatkisa da me usutkaju... sve u svemu nije bilo lose...

...al kad je malo porasto, naucio hodat i pricat uff...
em je dobivo svu paznju od roditelja
em je dobivo vise poklona
em me svud pratio
em sam zbog njeg batina popusio
em sam ga moro cuvat
em ma uff... predugacka lista

No kako godine idu, nekako sam se priviko na malog priljepka pa ajd... priznajem, i zavolio sam ga...

Mozda je tome pripomogla udaljenost, mozda zivotna situacija, mozda i cinjenica da smo se ponekad posteno izlemali (al uvijek u fer fajtu), mozda i cinjenica da me sad moze slomit ko cackalicu, a mozd jer sam jednostavno ponosan sto imam takvog brata kakav je...

Koliko se ljudi moze pohvaliti da ima brata koji je pravi uzoran model? Koliko njih moze reci da ima brata koji vodi zdrav zivot? Koliko ljudi moze s ponosom reci - ovo je moj Brat!!

Moj brat je najskromnija osoba koju sam upoznao... nikad nista ne trazi, uvijek je zadovoljan s onim sto ima...

Prije neg postanem sav pekmezav i pocnem ga dizat u nebesa... sam cu rec,... mali se boji letenja

Zato jedva cekam da ga vidim sutra. Dolazi mi u goste na mjesec i nes sitno dana... Ak se ne izmlatimo, i ak me ne ubije zbog ovog posta... nastavicu pisati sutra kad on bude ovdje...


... mom bratu...
D.

utorak, 10.07.2007.

Amor - potrefijo na pogresno mjesto?

To je ta!

Otiso sam u UK s misijom: odraditi posao, dovesti Pussy Cat Dolls u klub, upoznati neku zgodnu mulatkinju.

Ovo prvo, u tijeku...
Drugo, ... zadrzacu neke informacije dok sve ne bude 100% sigurno
Trece, malo ranije odradio!!!

Kad su u pitanju cure, mi muski nismo pretjerano izbirljivi. Doduse, uzmemo ono sto se nudi... uglavnom...

...no, ja sam si davno zacrto jedan od planova sto se tice zena. Uvjek sam kroz salu govorio:
- ocu curu koja je visoka oko 180, zgodna, mulatkinja, vozi motor i ima kucu uz more

Realno sam znao da je rijec o djecjoj budalastini i da garant necu nikad naletit na tako nesto. (Zapravo, naletio sam na jednu zgodnu, koja vozi motor i ima kucu na moru al na moju nesrecu... mda... necu o toj prici... nije ni vrijeme ni mjesto)

I danas... PAF

Zgodna, vitka, mulatkinja egzoticnih ociju, perfektno bijelih zubi... (nisam provjerio ono s motorom i kucom na obali... al zapravo to mi nije bitno) ... dosla u klub, dopratila frenda koji trazi posao...

Kolko god se lik trudio uvjerit me u svoje radne sposobnosti, nisam se mogo skoncentrirat. I sto sam mogo na kraju napravit... osim pozvat zgodnu djevojku da nam se prikljuci za izlazak u srijedu?

I da sve jos bude ko po spagi... cura rekla DA!

Mali usrani Amor me izgleda naciljo, al supak me potrefio valjd u potiljak tak da sad dok ovo tipkam imam glavobolju. I sto je najgore, mulatkinja rekla da ce doc veceras u klub, a mene vec sad glava boli. ufff...

Skrko sam si par tableta, al cist sumnjam da ce me proc.

... zapravo, zast ovo sad tipkam???
odo ja malo zatamnit ured, probat se rjesit muke...

... al ope kad razmislim,... imam srijedu
...nek i ona malo misli jesam li ja to bio ozbiljan il ne

subota, 07.07.2007.

Dobr jutro i laka noch...

... eto tako bi sad mogao pozdraviti sve...

Upravo je zavrsila moja prva vecer koju sam komplet izrezirao... iliti citaj "odradio po mojim pravilima"
Rezultat: skoro 13.000 kraljicinih papira (cca 130.000 kunica za jedno vece)

No prije rezultata prethodilo je par dobrih trkacih dana. Maratonsko telefoniranje, pregovaranje, promocija na noz i slicno...
Glavni DJ je bio Trevor Nelson (ne pitajte me o njem, nemam ja pojma o DJima ). Ono stajaznam, men je lik okej, ali nije ni do koljena mojoj ekipi s redovnog petka. Ono sto me najvise nazivciralo je zapravo postivanje tih blesavih uvjeta koji postavljaju ti usrani agenti i DJ celebrity... pffff

Prvo, lik kosta ko suvo zlato. Nije bas neki onak po izgledu (midget od metar i sezdespet), al ima jebeni ego velicine himalaje. Oce 2 hotelske sobe. I tak moro sam bukirat 2 sobe. Kad me pitala recepcionarka za ime, men mam izletilo
"Soba je za Trevora Nelsona, a druga je za njegov ego!"

Cura se odvalila smijat, pa mi mam dala jebacki popust od 50% sam zato sto sam lajav !
No, sve u svemu, noc je bila sasvim fajn, ljudi uzivali, noge mi skoro otpale i etme ujutro u 7:31 napokon sjedim u uredu u stolici. Naravno, majmun nema pametnijeg posla pa ide tipkat po blogu... jerk!

Al et ak je nest vrijedno spomena... u istoj veceri sam dobio puse od crnkinje, japanke, mexikanke i engleskinje. Fali mi neka indijka i mogu pocet olimpijske igre
A nis, odo probat ubit oko, al prvo, mekdonaldz i njihov dorucak
Tipkam najvjerovatnije sutra ak budete komentirai da ocete moje skrabotine...

Umorni drc, signing off....

petak, 06.07.2007.

UK nightlife update...

Uff... odakle poceti?

Ajmo redom... zadnji put dok sam pisao bio sam taman doso s puta u UK. No od tog dana se bome svast promjenilo...

1. Ne radim vise marketing za klub
2. Sad sam general manager
3. Otpustio sam skoro sve osoblje
4. Zaposlio nove zgodne cure
5. Preuredio klub
4. Pokiso... opet

Dakle po tockama da ne ispustim nest...
1. Ne radim vise marketing za klub
2. Sad sam general manager

Ovo dvoje ide nekako zajedno. Po mom povratku jedan od managera nije mogao izdrzati pritisak te je zbriso iz kluba. Zapravo ima tu jedna dugacka prica o kradji, nesposobnosti, ljubavnoj vezi i ovisnosti o kokainu,... ali nije to moja prica pa necu o tome... Onaj moj frend koji me doveo u klub, morao je napustiti posao jer je napravio previse gresaka.

No, po mom povratku, odma me promovirali u GM (general manager), digli placu, dali sve kljuceve, sve kodove od sefova i stajazna (jos nisam sve popamtio)... Fino im velim - "Nisam radio u ovoj industriji prije, ali cu dat sve od sebe"

No... nece oni ni da cuju o tom da neko drugi dodje... sve men' trpaju. Aj nist vec se vatam posla i odma idem to sve odraditi na moj nacin... sto me vodi to tocke 3 na mojoj listi...

3. Otpustio sam skoro sve osoblje
OK, OK... sace me odma dusebriznici osudit jer bla bla bla... Ali imo sam 7 dana promatranja da vidim o cemu je rijec ovdje. Lova nedostaje, cuge u vrijednosti 3.500 funti podjeljeno okolo... racunice ne stimaju etc... Najbolje mi bilo odma sve sasjec u korjenu pa dritto po losima opletem i sve ih kuci posaljem... sto me vodi do tocke 4

4. Zaposlio nove zgodne cure
Kako sad imam manjak osoblja, bacio sam se na intervjue... i zaposlio novo osoblje... zgodne djevojke . Da i ja sam ljudsko bice koje grijesi, pa et... dame imale prednost kod mene...

5. Preuredio klub
Dobio sam pocetni budget pa reko, ajd da ja to malo ustelam kak spada. Odma napravio ViP odjel za pompoznije goste koji vole trosit i pokazivat se okolo. Prebojo zidove, osvjezio interijer s novim namjestajem... sve u svemu cool. Narucio nove lasere i stajaznam koje sitnice tak da sad mjesto izgleda booooleesnoooo!!!

4. Pokiso... opet
Mda, ovo je UK i u sred ljeta kise liju. Ovo je jedino mjesto koje ima poplave u ovolikom obujmu... pljuc...

no dost za sad...
trenutno cekam buraza da mi dodje u posjet

četvrtak, 21.06.2007.

Vukovar - London (Milton Keynes)

Eo ekipa znam da nisam jedan koji cesto posta ovdje al evo da podjelim s vama moj najdulji put trenutno...

Daklen, vrijeme polaska... petak 6 il 7 popodne... nest se nesjecam Misli
Bajk... yamaha xt660r, gps namontiran dan ranije, redoviti servis odradjen i ja spreman za put...

Vamo, priprema nabrzaka...


Nekako sam si odredio neke tocke gdje cu usput stati pa ajmo redom...

Zagreb
Do ZG-a sam isao podravskom magistralom, onako klasika pa u posjet burazu da ga vidim prije nego nastavim put. No kako to uvijek biva, osto sam duze nego planirano tamo pa et... zalomilo se vec kasno u noc kad sam nastavio put...

Ljubljana
U Ljubljanu sam stigao oko 4 ujutro i naravno nisam mogao naci nijednu benzinsku koja bi bila otvorena u to doba. Imaju samo one s karticama gdje naravno ne primaju moju karticu Misli (Ista kartica sljaka u svim drugim zemljama)... No kad sam vec tu, aj rekoh idem uzeti prvi duzi odmor pa nastaviti ujutro...

Stuttgart
Subota ujutro krecem dalje na put. Sljedeca postaja bi trebala biti Stuttgart ali nekako sam imo na umu jedno mjesto gdje sam ranije zivio pa rekoh, ajmo malo obilaznom rutom sto me dovodi u...

Sulz
E tu me moja Natasa (zenka sto brblja na GPS-u) malo nanervirala jer me pocela voditi "najkracim" putem do Sulza. Na kraju sam se vozio cesticama kroz neku sumu iliti bolje receno sume!! U jednom trenutku me pocela voditi u krug po nekoj pripizdini al na srecu prepozno sam te biciklisticke staze iz davnih dana pa sam naso put po svom nahodjenju... Dosavsi tamo pridvecer u subotu, nadjoh jedan lijepi hotelcic/gasthaus gdje su mi dali fino garazu da metnem motor da ne kisne jer je taman neka kisica pocela padati. Cijena sobe... 42 ojra... sve u svemu prihvatljivo... Laganini tus, spavanje i ujutro nastavljam put...

Dunquirque
Laganica voznja kroz jos malo suma i Njemacke autoceste. Naravno, na sred autobana pri full gasu ispadne mi GPS jer ga nisam valjd dobro nataknio na nosac!? Fino mi otreso na autoban i nakon 300m kad sam uspio stat, okrenem se i vidim nest crno na cesti. Nebio lijen pa odo ja pjehe nazad da vidim jel sljaka il ak bog zna kojim cudom ostane citav. 1Mr. Green Pokupim ja to moje siroto, a ono nagrebano kuciste do bola, al ekran citav i veselo meni Natasa:
- kalkulacija rute!
Smjesak na licu i polako u francusku...
Francuska mi se nekako svidila, zanimljive ceste, osrednji broj motora na cesti. Uglavnom, mic po mic i eto mene polako iz francuske ope u Njemacku, pa sljedeca stanka u Luksemburgu. Luksemburg sam preletio autocestom nabrzaka jer mi se nije dalo petljati okolo po malim cestama jer se vrijeme lagano pocelo brusiti...
Poslije Luksemburga, Belgija...

E ljudi moji... sto ta zemlja ima neugodan miris. 2 marame mi nisu pomogle.... uzas!!
No tu me uvatila kisa, pa laganica kisno odijelo i prasi dalje... Uboga kisa me pratila opet sve do Francuske i Dunquirque-a. Al aj napokon kad sam dosao na odrediste (cilj mi je bio trajekt preko Kanala) sto je bilo negdje oko 10 uvecer, rezerviram kartu za ujutro trajekt u 10 i pravac prvi hotel. Tamo me papci oderali hladno 80 ojra za jednu noc... Al ko mi kriv kad mi se nije dalo vozit malo dalje od 2 km od luke...

Noc, spavanje...

Ujutro oko pola 10 evo mene na check inu... al usrani britanski carinici me zadrzali s 100 pitanja tako da mi trajekt zbriso... Na kraju sam moro cekat 2 sata u luci.


Na kraju mi se prikljucili jos neki bajkeri s otoka pa vrijeme proslo na brzaka...

London
Nakon trajekta u engleskoj neko blesavo vrijeme kao i obicno... Al' opleo neki teski vjetar tako da sve iznad 100km je bilo prava borba... U Londonu ludnica... Duze mi trebalo proci london vec citavu njemacku Shocked Uglavnom, prvi veci zastoj je na naplatnim kucicama za onaj neki tunel tamo... Fino pise motori besplatno, al ja mulac umjesto u traku za placanje s kusurom, uletijo u traku za placanje bez kusura (samo kovanice) i tamo se rampa ne otvara automatski za motore. Na kraju sam moro platiti jebenu funtu koju sam jedva jedvite isceprko iz djepa ispod kabanice. Mad
Drugi zastoj je bila prometna gdje se sav promet iz 6 traka morao skrpati u jednu... uzas!?

Al kad sam se iskobeljo iz tih guzvi (gdje na zalost nisam svuda mogo proc izmedju avta zbog torbi autocesta i pravac do Milton Keynsa

Dolazak na cilj oko 5 popodne po engleskom vremenu...

Dakle kratki rezime:
Put, prva liga!!

Troskovi:
gorivo: 11 rezervara po cca 100kn prosjek dakle 1100kn
nocenje: 150 eura ukupno
hrana: 50 eura
cestarine: 20 eura
-------------------------------------------------------------
Ukupno troskova: 400 eura

Sve u svemu... u 11om mjesecu planiram ici nazad, pa ako ima zainteresiranih, javite se....
pozdrav svim bajkerima iz engleske

utorak, 09.01.2007.

UK... nightlife... the other side...

Zadnji put kada sam ovdje ostavio svoj trag spremao sam se na novi zivot, na novi pocetak u novoj zemlji s novim poslom i novim stavom...

od onda mi se promjenilo par stvari u zivotu...
redom...

Preselio sam se u UK... zaposlio se tamo (ili tu)... promjenio navike hranjenja, upoznao nove ljude...

Po dolasku u zemlju sam vec znao koji me posao ceka, sto cu raditi tako da to i nije bio neki problem. Kako sam i ranije boravio ovdje, imao sam neka ocekivanja i neku sliku o odnosima medju ljudima, ali iznova sam ostao zatecen njihovom ljubaznoscu i susretljivoscu.

Mda... vidim da sam zaboravio spomenuti o kakvom se poslu radi. Naime, moj dugogodisnji prijatelj koji je radio kao manager za "venue" ili kako bi to u nekom slobodnom prijevodu rekli "lanac", je otkupio to mjesto i licencu s jos dvojicom ulagaca. Moj posao je trebao biti u stvari marketinski, promocija i slicno. Doticni "venue" se bavio s live zabavom (bendovi i slicno) i high class society dinners (ono, hrana za fenci face). Sve u svemu, laganini zar ne?

(Mjesec i 7 dana prije Nove Godine)
Moj prvi dan na poslu je bio zapravo cisto proucavanje tko, sta, koliko i di radi. Na prvi pogled se cinilo kao uhodana stvar, ali malo pazljivijim promatranjem sam vidio da je sve pravi kaos. Moj buddy iako sad vec direktor se bavi telefoniranjem i rjesavanjem svakakvih recimo nepotrebnih sitnica. Osoblje ulece u urede, sjeda za kompjuter i igra igrice.!? Telefoni zvone, nitko nema pregled nad nicim i.t.d...

(Mjesec i 4 dana prije Nove Godine)
Nakon par dana uvecer dolazi jedan od njegovih partnera ulagaca i tako mi razglabamo o buducnosti "venue"-a... I mic po mic skontam da su zapravo ugovorom obvezani da rade kao high class restoran do Bozica prosle godine. Buducnost... ahh... ni oni sami neznaju sto bi zapravo... aehm... da...
-sto bi onda u stvari moj posao trebao biti?
-Treba mi neki plan.
-Na cemu cu bazirati promociju?
-Kakvi su planovi za Novu godinu? - idem ja redom s pitanjima

Direktor me onak zbunjeno gleda i pita:
-What do you think?

wtf?! Onak, treci mi je dan ovdje i vidim kak ovdje sljaka... No vidim da ni oni sami nisu sigurni sto raditi. Al aj, kad sam vec tu, ajmo vidit sta se moze napraviti. Oni bi zaradjivali brdo love, mladju klijentelu, zgodne cure...
-So, you would like to be a nightclub then? - onak ja blebnem...
-Yes we would, but competition is strong here. - veli disa.

-Can I see the competition?- onak kad vec bacam ideje, barem nek malo uzivam
-Of course, grab your coat Damier. - odma ispali disa vidno nabrijan na izlazak

I tako izlazimo nas 4 van (disa, frend disa, jedan od managera i ja). Dolazimo u tzv. Theatre district, pa Excape a ono klub do kluba. Zapravo 5 njih al svi do jednog puni. Na svakom klubu 2 "doormen" (izbacivaca) kod ulaza i sortiraju ljude koji zele uci u klub. Cure... minimalizam odjece unatoc temperaturi od 2 stupnja celzijusa. I svaki od klubava ima red vani koji ceka na ulazak!? No, nesto preko veza, nesto preko poznanstava ulecemo u svaki od klubova na nekih dvadesetak minuta. Taman dovoljno da prosvrljam i vidim o cemu se radi. Dok ja svrljam, disa svugdje po rundu zavrne i biva sve veseliji sa svakim novim klubom. Nakon par sati vec negdje oko 15 do 3 ujutro klubovi se prazne, pa idemo i mi nazad do naseg "venue"-a.

Ulazimo u "venue" a disa onako sve mi oce nest reci a nezna kako bi to reko...
-What do you think about drugs? Do you use them?
-I don't really care about them, they are not my problem since I don't use any of them.- diplomatski odgovaram
-So, are you OK if people take them, or you have an issue with that? -opet on okolisa
-Like I said, I don't mind if people take them, as long as I'm not being involved or forced to take them. - i dalje diplomatiziram
-Well, ...we took something while we were in clubs, and we would like to consume it, if you don't mind... - veli disa i vadi vrecicu kokaina na stol.

Izvadili oni kokain, napravili bog zna kolko lajni, srolali nove novcanice s kraljicinom facom i operi po lajnama. Opustili se direktori, pa ajmo nastaviti biznis razgovore.
Kroz jedno 5-6 lajni, dosli mi do teme Nova godina i kako je provesti. Boje se oni da nece uspjeti, da je preveliki rizik, bla bla bla... No fino im velim... imamo mjesec dana da razglasimo da radimo docek nove godine kao nocni klub. Treba mi kompjuter da odradim promo materijale, neki budget i ajmo vidit sto se moze napraviti...

(Mjesec i 3 dana prije Nove Godine)
Jutro...
Dolazi disa do mene i ispricava se za proslu bijelu noc. Sve mu neugodno pogledat me u oci. Dolazi i frend disa... ista scena... Ali ako nista drugo, ajmo kupiti meni kompjuter I to ne bilo kakvi... vec odma strojcinu s 2 flat monitora (valjd da se opravdaju). Cim smo pokupili kompjuter iz PC World-a odmah sam se bacio na sastavljanje i uspostavljanje mreze racunala u centrali...

(Mjesec i 2 dana prije Nove Godine)
Odlucili smo se preseliti u urede na katu. Ja dobivam ured za sebe, frend disa i manager u susjednoj sobi... I krecemo s poslom kako spada...


(20 dana prije Nove Godine)
Osoblje jos uvijek neodgovorno ulece u ured kod mog buddy direktora, jos uvijek se ponasa kao da posjeduju mjesto. Kako nisam naucen na takvu anarhiju, pitam ja mog buddy direktora o cemu se tu radi i zasto im dozvoljava da se tako ponasaju? Dobivam objasnjenje da oni vec dugo zajedno rade i da su veliki prijatelji ali da ih on ne moze dovesti u red.
No, ajd kad sam vec uvucen u tu hrpu stvari nevezanih za marketing... pitam ja njega jel mogu ja to srediti na svoj nacin.
- Do whatever you need to do, but make sure we have enough staff to work with. - dobijam svoju potvrdu od direktora
- Can I make a staff meeting.. but you should not be present at all! I will inform you later mate. - velim ja njemu, i on se slozi s tim.
Isti tren najavljujem taj sastanak osoblja i zakazujem ga za sutradan...

(19 dana prije Nove Godine)
Sastanak osoblja. Napokon svo osoblje na broju, uz izuzetak uobicajenih problematicnih. Normala, na sastanku fino pitam osoblje sto oni misle prije nego ja pocnem s svojim vidjenjem stvari. Ljudi zbunjeni, neznaju kako da se postave prema meni. Nis im nije jasno. Otkud sad ovaj celavi Hrvat medju njima i trazi sastanak bez direktora, njihovog frenda?!
Fino ja njima polako na broken englishu:
- I am Damir, and I'm here to make some things work. I am just an employee here like you all are, but in management.

Kad su skontali o cem se radi pozalili se ljudi meni da nemaju pojma sto se dogadja i da imaju problema s nekim clanovima osoblja (problematicna grupa koja nije dosla na sastanak). Kad su zavrsili, fino im ja objasnim o cemu se radi, kakvi su planovi za Novu godinu, tko treba sta raditi i sto se mora izmjeniti u trenutnom odnosu osoblja i sada direktora iako im je on frend. Takodjer velim da se informacije prosire na one koji nisu bili na sastanku jer im je ovo sad upozorenje br 1 a poslije toga idem s drasticnijim mjerama.
Kad je svima bilo jasno sto treba napraviti... zavrsim sastanak i nazovem direktora da mu javim sto je bilo.

(17 dana prije Nove Godine)
Direktor se privikava na novonastali mir i na novu hijerarhiju. Zadovoljan napokon rjesava bitne stvari za posao i ne zajebava se s narudbama za cugu, hranu, privatnim problemima osoblja i wc rolnama!
- Good job. How did you do it? - pita on.
- I still didn't do it. Here is a list of people that I think we should get rid of! - odma ja opletem

Malo se namrsti, i ponovi mi da nesmijem ostati kratak s osobljem. Da mora biti adekvatna zamjena ako se oni ne pojave.
- Don't worry, I have substitutes. Can I proceed with my plan? - pitam ja za svaki slucaj
- OK, go ahead.

Isto vece, opet ovi problematicni se ponasaju ko da posjeduju mjesto i naprave zajeb lazno se predstavljajuci pred musterijama kao manageri. Jos uz to naprave enormno duge pauze i par sitnih grijehova.
- You 2! Please come to my office. - Fino ih pozovem za vrijeme smjene.
Fino im velim sto su napravili, i pitam kako se opravdavaju. Pocnu uvaljivati neke bezvezne isprike i vrtiti ocima ono tipa "ko si ti da nama nesto govoris"
- If you 2 haven't got a proper excuse, please collect your belongings and leave the premisses. As of this moment you are not employees of this establishment. - rekoh ja i urucim im njihove otkaze.

Normala, odma se osli tuziti ali dobili su odgovor od dise:
- You will have to do what he says, he is now in charge!
Odose oni van, disa mi dodje u ured i veli:
- You are crazy man! But I like it!

(16 dana prije Nove Godine)
Intervjui za posao... sad ih ja vodim i normala, zaposlio sam zgodne cure

(14 dana prije Nove Godine)
- Oh man, I am fucked. My wife just left me. I don't know what to do. Can you do the rest, and finish up the deals? I can't come down to the venue! - Zove me onaj drugi direktor...
Ostavila ga zena, i najednom meni ostalo na ledjima da odradim sve za novu godinu, a to ukljucuje: Pregovore s Ministry of Sound, pregovori s lokalnim brandom Cocoloco, Pregovor s Disciples of Sound, Pregovor s DJ-ima, dovesti DJ-a iz hrvatske... sound oprema, laseri, svjetla... i.t.d.

A nist, ajd da se bacim na posao. Al nemoze to bit bas tako jednostavno. Ministry nece druge DJ-e, oce da budu samo jedan brand za vecer! Drugi DJ-i nece da rade s brandom Cocoloco! wtf

(2 dana prije Nove Godine)
Napokon sve poslozeno na svoje mjesto. Svi kooperiraju sa svakim. Svi sati, dani i noci, pregovori, dogovori, setup.... sve slozeno kako spada! Samo mi fali audio i svjetlosna oprema. Zove me lik na fon:
- Damier, you know our sound stuff?
- Yes, what about it?
- The truck that was bringing it over had an traffic accident on a highway...
- .... AND THAT MEANS WHAT!!!!??
- ....
- WHAT ARE OUR OPTIONS?
- Man, I'm just fucking with you.... the equipment will be there on sunday... - fino mi spusti lik...

skoro sam srcani dobio, a on se zajebava ko da je to normalno... ufff...

(Nova Godina)
USPJEH!!
Totalni uspjeh!!
Sve je bilo perfektno... bez vecih izgreda, (osim izbacenih 5 preprodavaca pilula i jednog nasmrkanog)... Svi cestitaju... milina...

a sada... priprema za grand opening i normalni rad nocnog kluba...

ah da... ja i moj doormen....

subota, 04.11.2006.

Uskoro deja - Vu(kovar)...

Još malo i dolaze opet oni dani obljetnice pada Vukovara. I opet kao i svake godine sjeta, tuga i preplitanje emocija...
Zapravo da jeli to zaista tako?

Vrtim malo film unazad... ali ne previše. Za početak samo koji tjedan dva unazad. Ne radim više u firmi za koju sam davao sve svoje slobodno vrijeme. Jel mi žao- nije. Jel moglo biti drukčije- možda... "I don't care any more". Mislim, svejedno me čeka posao na drugom mjestu... boljem mjestu.. ali daleko...

Vrtim film još malo više unazad... mjesec dva. Kontaktiram s prijateljem u Velikoj Britaniji. Nudi mi posao u marketingu (managerski posao). Smješak na licu. Ali moram se preseliti tamo...

Još malo unazad film... i još malo... samo malkice... samo unazad 2 godine... sad na preskokce vrtim i vidim...
1. godina baksuza
Prva prometna nezgoda... nisam kriv al mi ostaje ozljeda vrata
Druga prometna nezgoda... i ja sam sukrivac, ali nije problem
Treća prometna... ne sudjelujem u njoj ali otac mi sleće s ceste... haval bogu sve ok
Četvrta prometna... nisam kriv, presjekao mi čovjek put a ja bio na motoru,... 1. operacija ruke, 2. operacija ruke, 3. operacija ruke... fizioterapije
2. godina baksuza
Ponovo sam s djevojkom, planiram vjenčanje...
Sve riješeno... dva tjedna prije svatova... svi snovi se raspršuju... nema vjenčanja... prekid
Ozljeđujem nogu... gips... bol...
Prijatelj mi nesretnim slučajem slupa auto...
Prestanak rada u firmi...

opet sadašnjost...
jesam li zasta tužan zbog Vukovara?

iskreno... mislim da nisam...
tužan sam jer opet sve ostavljam iza sebe, opet krećem iz početka... opet... po koji sad već put?

Ali.. uvijek ima ali...
Nisam mračna osoba, barem sebi nedam biti
U svemu ima pozitivna strana
Možda tamo upoznam kakvu zgodnu mulatkinju (to ovdje nekako baš nisam imao šanse)... Ma mislim si- znam jezik, znam lajat, a nisam ni retrdus a nit neki kripl. Ma snaću se ja...

i opet onaj mali ali... sjedim, subota popodne, mrgodno vrijeme i nekako mi se sve nešto počelo skupljati. Zašto?
- možda jer uskoro idem van iz Vukovara
- možda jer se ne osjećam sretno
- možda jer želim pobjeći iz svoje kože
- možda sve zajedno...

...
..
.

Ma ZBOLI ME ZA SVE
Zaboli me za nepravde i za sva sranja... pun mi je kurac žaljenja za nekime. Ko ih šljivi, ni menne niko nije žalio.
Glavaš štrajka glađu- ma nek štrajka, njegovo je pravo. Meni to izgleda djetinjasto, smješno. Ima onih koji su gladni jebga... dajte njima njegovu hranu što neće požderat!
18.11. - povorka kroz grad... je bću u njoj, ali ne zbog ovih sada, već zbog onih kojih nema. Čist ono da pokažem respekt prema njima. Ovi sad koji se osjećaju jadni, jebga... njima nemrem pomoć.. a niti više ne želim.
Big Brother- Ona dalmatinska koka- Tanja- ne zna di je slavonija i Vukovar. Jebga, to je njeno pravo da bude kokoš. Respect! Barem je priznala! Ona Lea- ima umjetne usne... zaboli me... ionak nije moj tip žene...
Mesić - precjednik ko i Buš... kreten al ope precjednik. Gaf za gafom, i zaboli ga. Dobiće precjednićku mirovinu. Jebga, i ja bi takav bio da mogu

bilo kako bilo... uskoro ostavljam ove budalaštine iza sebe... i idem se baviti bekamovima,kraljicom, funtom i općim neznanjem...

cheers

utorak, 31.10.2006.

Gdje je zabava danas?

Nevjerovatno... unutar 7 dana pišem svoj drugi post!?
Zapravo, nebi ga ni pisao da nisam napravio za mene sasvim bizarno. Otišao sam u videoteku i dignio Moulin Rouge!?

Ja, mjuzikl, uopće pomisliti na to, bože sačuvaj, svašta!? Obično sam tip koji voli bacit oko na neku dobru komediju, akcijski ili SF film. Komediju volim jer me zna oraspoložiti, akcijski volim jer nema veze s mozgom, već samo akcija i explozije, a SF zato što vidim ono što zapravo nepostoji ili bi moglo postojati u budućnosti.... krimić, drama... nekako nije moj đir... al mjuzikl- apsolutno nikako!?

Da se odmah razumijemo, uz navedeni mjuzikl sam pogledao X-men 3... i ako hoću iskreno reći što me je više zabavilo, moram nekako priznati- MJUZIKL

Onak, fora film totalka! Pomješane moderne stvari u mjuziklu. Jebga, film nije najnoviji, al meni je sad tek došao na red

Zapravo, zašto sam uopće htio napisat nešt?

...Aha...
Gledajući Moulin onak kontam kako su se prije ljudi zabavljali. Shema je bila kazalište, mjuzikli, kasnije su to bile kino dvorane... Uglavnom išli su pogledati neku priču... nečiju priču... zabaviti se u društvu...
Ma i sam sam ko klinac otišao koji put u kazalište (istina u sklopu razrednih izleta, al ipak sam otišao. I svidilo mi se.). Kasnije sam volio otići u kino. Sjećam se onih dana kada je izašao Konan! E to je bila furka. Hrpa klinaca u nedjelju na matineje, pa poslije prepričavanje i igranje na štih filma... Zakon!!!

Sada- poželim otići u kino oforz... ali. Ako mi se ide u kino- nemože! Ak oš u kino, prvo vidi na netu šta igra, di igra, pa nazovi jel ima karata, bla bla bla... ubi mi volju za kinom! Zašto? Zato što u ovom jebenom gradu (Vukovar) kino služi za političke skupove, komemoracije, objave knjiga, pa i prodaju kineske robe po jeftinim cijenama.... Ako hoću u kino, moram u Osijek!?

E sad ajmo ovo financijski pogledat:
Osijek
1kn -telefon i sva sranja- recimo cca tolko
50kn - gorivo - isto cca... ovisi jel kasnim ili ne
25kn - ulaznica po osobi
20kn - kokice, coca-cola, snickers ili već neš drugo što prošvercam unutra
_________________
96kn - UKUPNO

Vukovar (dok radi kino)
15-20kn - ulaznica
20kn - grickalice
____________
max. 40kn - UKUPNO

Dakle, odlazak u kino me košta 56kn više!
Da li odem i platim više? - naravno da odem. Zašto?- zato što tamo imam udobnu sjedalicu, toplo je i zvuk nije loš. Kod nas su još uvijek prijeratne sjedalice od 5mm spužve presvučene preko šperploče. Kod nas je zvuk valjda još uvijek ona dva ovalna zvučnika koja slučajno nisu bila probušena gelerima!?

Najjeftinije rješenje u Vukovaru za 40kn je lokalna videoteka, 2l cole, kokice iz mikrovalne- i to sve za 5 osoba!!!

Ali nekada to jednostavno nije to. Nekada volim biti s hrpom ljudi uživati u predstavi, čuti slučajne komentare koji živciraju ili nasmiju, šuškanje vrećica, krckanje koštica...

fale mi ti dani...
Ima li kakva poanta ovome mome postu - Nema! Zašto bi i bila poanta? Riječ je o jednostavnoj zabavi, a zabava nemora imati poantu

subota, 28.10.2006.

Kuda danas?

Bogme, prošlo je neko vrijeme kako nisam stisnio ni slovo na tipkovnici...
Trebalo mi je odmora... svježine, malo prazne glave... zapravo onoga što bi godišnji odmor trebao biti- odmor!

Nekako u međuvremenu sam zamoljen da za jedan portal malo prokomentiram noćni život, izlaske i slično u gradu Vukovaru... al nikako da sjednem i nešto konkretno napišem. Možda je razlog što nisam pravo niti izašao niti okusio ovaj noćni život već neko vrijeme?!

Al eto, nisam bio lijen i odlućio sam ipak izvući njušku malo van i vidjeti što se događa po gradu... no ajmo redom...

dan izlaska- subota
vrijeme - nemam pojma, mislim čak i nebitno...
lokacija - razno

Uglavnom... krenuli smo od samog popodneva...
Imao sam goste iz Zagreba (novopečene kumove) pa smo odlućili malo prozujati kroz ovaj grad. Krenuli smo od meni nekako najmilijeg Filip Morisa kod zgrada u B.Naselju. Zapravo, ja i kum smo sami krenuli bez kume... onak da se malo izlajemo ko dvije babe tračare. Odabrao sam Moris kao lokaciju jer:
a) radila im zgodna konobarica- nemogu si pomoć, al ak je posluga oku primamljiva, normalno da ću se duže negdje zadržati
b) ugodna mi je atmosfera- ugodne stolice za zavaliti se, poznata lica...
c) nema narodnjaka - nemogu organski izdržati ovo trendy ludilo koje je obuzelo mladež. Mislim ono... "režem vene, srce mi se raspada" i ostala sranja uz zavijanje pjevaća i pjevaljki iz lokalne birtije- nisu moj đir. Radije volim mjuzu gdje ima dobar beat koji te pokrene, pa ćak i na nesvjesno mrdanje nogom.

Kako se noć spuštala, tako se i kuma priključila. Normala uz ovakvo novčano stanje, odlučili smo laganini preskočiti obilazak kafića i odma se uputiti u kvazi disco club Quo Vadis. Vukovarci znaju o ćemu je rijeć. Lokal koji je hibridno sastavljen od tri floor-a - narodnjačkog, techno i hip hop floor-a...

No, izgleda da smo uletili malkice prerano jer još nije bilo puno ljudi. Vjerovatno su se zadržali u lokalu Tao u centru grada zbog nastupa nekoga (ubi me ak se sjećam koga). No, u svakom slučaju, smjestili smo se na balkon iznad techno floor-a. Odandje puca pogled na podij i ulaz. Super mjesto za samo bacati oko i pratiti rulju. Ono što nas je zaista fasciniralo je kretanje ljudskih masa- ulaz, odmah lijevo na narodnjake, malo se pokazati, pa malo do techno floor-a stojati uz rub podija pa možda se i spuste do hip hop podija.

Ono što je bilo zanimljivo je općenita nezainteresiranost ljudi. Slabo su ljudi plesali, lokalni wannabe gangsteri s hlačama po 8 puta većim brojevima stoje u kutu i šacuju oko sebe, par manekena odmjerava cure, cure u dopićnjacima ulaze cvokoćući od zime... al niko ne pleše?!

Uz općeprihvaćenu nezainteresiranost rulje, i mi smo se osjećali pomalo dosadno i zastarjelo pa smo odlućili kući...

Ipak na kraju uz dobar film i društvo... više smo se zabavili kod kuće...
No, sve ovo je bilo prije par subota... a danas je opet jedna...

odoh vidit da li se što u međuvremeno pomijenilo ;)

ponedjeljak, 02.10.2006.

Koliko neko može biti baksuz?

Znate one ljude koji padnu u kadi i ozljede se? Ma znate one bakice i djedice što od godina na plećima gube motoriku pa ih iznevjere udovi... I ond kad siroti padnu i ugruvaju se, mi mlađi ih onako pogledamo s dobroćudnim smješkom i sami sebi kažemo- eh, valjda to neću biti ja kad ostarim.

E- meni se dogodilo slično iskustvo prije par dana!! Samo, ja nisam imo smješak na licu već sam bio ko onaj skršeni djedica!!

Idem ja baja žarulju zamjeniti, i nonšalantno, umjesto da ponesem stolicu na koju ću stati, stanem stilski na kadu. Skinem onu staklenu plafonjeru, odvrnem crknutu žarulju, i još uvijek držeći kuglu krenem uzeti novu žarulju. E u tom trenutku mi je nestala kada(tlo) pod nogama i opletem fino listom o rub kade i nemam pojma kako - zveknem desnom nogom o pod. Ponos skršen al plafonjera u ruci ćitava :D

Poslije ovog "žarulja" fijaska, dignem se, malo promrdam nogu- ono malo žulja i boli al sve fajn... Ma mislim si ja, ma sve je ok, ipak je to pol metra visine u vr' glave. No kako se noga ohladila, a ponos se vratio, poćela malo jaća bol... grrrrrrrrrr....

Do većeri malo i nateklo al ono, ko ga šljivi. Proći će. (...yeah right)

U subotu se nisam mogao ustati iz kreveta, a kamoli osloniti na usranu nogu!!
I ajmo put hitne pomoći da vidim o ćemu je rijeć. Normalno nakon blamaže o mjestu i načinu pada, dijagnoza- natučenost i nešt istegnuto (valjd ligamenti, ne kontam latinski)

Lijek- mirovanje 7 dana i &%$#&%$# langeta grrrrrrrrr...

et sad kolko mož bit baksuz i strmopizdit se ko neki šezdesetogodišnjak a bit u dvadesetima??

utorak, 26.09.2006.

Vjenčanje i kumovanje

Protekli vikend sam bio kum na svadbi, a vidim da mi se kolega i tog dotako...

Al ev i koja iz kumove perspektive (da da da,.. jas bijo kum)...
Ajmo krenit nekim redosljedom... inaće nisam baš tip za svadbe i nekako me udave, al ova me ugodno iznenadila. Atmosferica je bila sasvim fajn, mjuza super (dok je svirala), pjevaćica iliti ženski vokal- MRAK!!! Žena baš i nije bilo neš, i ko što je vcacic reko, u svadbi iza nas ih je bilo poprilićno.

Dakle krenimo od jutra... buđenje, tuširanje... laganini odlukice o odijelu, kravatici i te sitnice. Na kraju sam se odlučio za kombinejšn crno odijelo- bijela košulja- crvena kravata (a'la hitmen style). Oko podneva put pod noge (ili avtić) i do mladoženje. Tam fino zamezili, doćekali slikare, i ostatak škvadrice. Ond slikanje za dividi (vezanje kravate mladoženji i te sheme) pa laganini po mladu...

Ay pokupili mladu, nazdravili i šibaj u crkvu (u koju smo skoro zakasnili)... Tam sam dobio one upute di šta i kako s prstenjem koje me stalno žuljalo u đepu. Normala, obred je bio sasvim ugodan, al mene neki smjeh uvatio... na kraju nisam smio pogledat ni mladoženju, ni mladu, a bome ni svećenika... da neb bilo neugodno jelte... a kad je svećenik zaboravio me mladoženje... e tu je bio kraj mojoj kontroli... al sve u svemu sve prošlo okej... Poslije slikanje, potpisivanje meriđ certifikata na oltaru i polako van iz crkve.

E tu su bile one dooobre koke is sljedeće svadbe

No, polako put do sale/restorana, i normala na putu smo izgubili mladence na duže vrijeme. A niš, jelte mora se upoznat kum s kumom... popili cugicu, proćaskali kad ev idu mladencovi...
Napokon sjedošmo i taman što smo zamezili viće onaj pjevać... "ajmo otvorit ples, bla bla bla"...

Prvo mladenci, pa kumovi (s pratiljama)... I štać, iak nevolim baš plesat red je red... A niš ćopio ja onu moju djeverušu i laganini u taktove valcera... Malkice sam je moro povuć jer baš nije bila full orna za plesanje al et sve prošlo kako spada...

Negdje u međuvremenu sam pokupio i buraza...

Dalje sve po protokolu (hranica, cugica, plesanje...) i tak dođosmo mi do vremena kad se mladencovi idu presvuć. Tu su uvalili neku shemu o kumovima kak odlućuju kakvo će bit prvo dijete u kući... muško il žensko. Nekak mi nije jasno kak brzina ispijanja alkohola odlućuje o spolu djeteta al ajd. Strateškim potezom zadržavanja kume obranio sam mušku ćast i time nagovijestio malog mudana u kući mladenaca!!

Dalje sve išlo onak sasvim fajn... malo plesa s mladenkom, pa malo s kumom... i tak prođe ugodna vecher...
Al ev, podsjetio me kolega da iskomentiramo malo goste... (... kad volimo trachat ko babe)

Daklen, bila je tu mladoženjina sestrićna. Žena došla s tipom, al nisam skužio relacije. Žena je doslovce bujna... ali u pozitivnom smislu

Ond su tu bili stric i strina kolko sam skonto... strina ko leptirica.. vrti, pleše... strava...

Ond je tu bila neka plava s nekim likom s velikim ćubama. Ni to nisam povato ko je ko, al et, sjećam je se.

Pa ona curka s frizurom ko ja (skoro skinhead), koju usput pratitelj od kume nije mogao svariti nikako. Simpa curica, al malo napadna. Sve bi bilo fajn da se nije izula i kasnije sjela na sred podija i gledala u bend. (mislim, i ja bi to mogo napravit, al gledat u pjevaćicu- daljni efekt nepoznat)

E pa ond i moja pratilja, djeveruša. Malo tiha curica, štoviše, ćak i pretiha pomalo... Al simpa stvorenje u svakom slućaju.

A tu je bio i nezaobilazni vcacic- legenda!!! Udavio je sve okolo s povjesnim ćinjenicama... legendarno!!! Ranije je komentiro kako nevoli one u crnoj, bijeloj pa ni u crvenim bojama (baš se potrfilo s mojom bojom odijela...hmmmm )

Oooo, pa skoro sam kumu zaboravio! Kuma je ko metak. Vitka, pokretna i simpatićna. Mene podsjeća na Paris hilton kad digne obrve (osim razlike u velićini poprsja i nosa- oboje kuma pobjeđuje)

Ali nećemo mladu zaboravit! Snješka je izgledala fantastićno! Sva vesela, zaigrana... ma mrak cura. Kum mi je pravu našo!

Et, nek im je sa srećom i nek im život bio lijep, dug i ugodan...

ponedjeljak, 18.09.2006.

48 sati...

48 sati...

upravo toliko sam trenutno trebao biti u braku da je sve išlo kako spada...
Samo što današnji zapis upravo stavljam ovdje da me podsjeti da nisam...

Naime, sve je bilo spremno, kapare plaćene, hrana, glazba, crkva, sala... sve dogovoreno... zapravo sve je bilo riješena stvar. Ali kada neke stvari ne štimaju i nisu ugođene... bolje stisnuti zube i riješiti sve prije nego je kasno... ili barem sebe u to ubjeđujem...

Ukratko, neke stvari nisu odgovarale, nema krivaca već samo saznanje da neće ići... i to je to. Nema velike priče o romansi, preljubu, divljem izletu, krivcima ili svim ostalim mogćim spektakularnim razlozima.

Još neko vrijeme dok me ova blesava fjaka prođe...
...onda opet počinjem živjeti punim plućima...

dost za danas... a i za par dana ubuduće...
cheers ;)

nedjelja, 27.08.2006.

Županja-bikeri, kiša, izlazak (al kući)...

Još jedna subota iza mene...

Jućer je bio moto susret u Županji pa reko... ajmo se zaletiti, možd bude zanimljivo...
Eh da sam bio pametniji...

Al ajmo ope nekim redom...
Ujutro buđenje oko pola 8 i balavog nosa (valjd me napokon dostigla ona vožnja iz Sinja). Aj bio u videoteci veće ranije, ubacio film, pregledo i kad već nemam pametnijeg posla... sjednem na bajk i put grada malo. Uz malo điranja, dolaska na tržnicu standardnog cjenakanja uspijem iskamćit tenisice i neku majicu za 150 kunića (sam se sebi divim koliki sam škot bio... početna cijena je bila oko 220kn za oboje)

Et zvoni mobitel i DJ biker zove... "ajmo u Županju"
Mislim si, imam sam 50 kuna u đepu.. al ko ga šljivi... idem se provozati! Benzin i onako na karticu natoćim pa si mislim... biće dost

I tak mi polako do Županje... taman na defile... al ono, kad smo već u defileu, ufuram se u kamp bez plaćanja pa kontam da imam još uvijek poćetnih 50 kunića

Došli u kamp, kiša poćela... bljuv vrijeme...
Župnja me malo razočarala sve u svemu. Onak, bilo je motora, al sadržaja popratnih ravno 0. Ima bina i to je to. Niš više (osim fino natkrivenog mjesta za sjedenje)

Kad sam vidio da je vrag odno šalu i da kiša ne staje... reko ja sebi... idem ja kući pa makar da dana još ulovim... hmh...

Ulovijo ja i dana i noći i kiše... opet!
A niš, kad sam se već malo smoćio (među smoćenim i moje nove tenisice s mega popusta ) bacim se pod tuš pa ubacim neki film da pogledam...

na kraju sam gledo neka 4 pera do kraja i to do 2 ujutro
neda vrag mira... bacim oko van a ono cesta suha...

al šta raditi subotom u 2 ujutro u Vukovaru?
jedino mjesto za koje znam da radi je Quo Vadis... pa reko... aj odo vidit šta radi buraz i ekipa...

...a niš, sjeo ja ope na bajk i put Vadisa. Tamo standard rulja, klinci i ostala škvadra. Bio neko vrijeme, vidio jednu poprilično zgodnu curu kako se razbacala na jednu stvar i potom se pokupila i nestala (zanimljiva taktika... )

Kako više nije bilo ničeg inspirirajućeg... sjednem ja na svog ljubimca i put kući... s smješkom na licu... još uvijek imam svojih 50 kunića...

danas je nedjelja, odoh ih potrošiti s guštom...
ima neko za kavicu? (u Vukovaru ofkorz... a može i do 50km udaljenosti)

ponedjeljak, 14.08.2006.

Streetrunners - Sinj, put od Vukovara do Sinja i nazad

Streetrunners- Sinj

Evo kratki izvještaj s puta u Sinj...

Ajmo ope redom... ovaj raport nije kompletan, već samo predstavlja djelić svih događanja jer autor teksta nije otišao na put kada i sva ekipa.



Dakle, polazak na nas dva hajduka iz dičnog Vukovara je bio zakazan za popodnevne sate dana gospodnjega- Petka. (ostatak ekipe je zaprašio u jutarnjim satima) Put je protekao bez poteškoća- osim male kišne zgode, razbijenog retrovizora i malo grebanja plastike motocikla desno na slici (ostatak slika slijedi kad dođu u drugoj turi o kojoj ćemo kasnije). Uz finu okrepu, pun trbuh stigli smo napokon u Sinj!!!



Tamo nas je dočekala ekipa koja je ranije stigla. Na svu sreću, imali smo navigatora i vođu puta kod kojeg smo se svi trebali smjestiti. Kako se nebo malo zatamnilo i narogušilo, uz podatak da nam je smještaj samo 15km dalje, družba radosno krenula na put (8 motocikala i auto s prikolicom)...



Na tom kratkom putu uhvatio nas je pljusak,... a 15km se polako otegnilo- valjda zbog kiše??- i uz povremeno stajanje da se ekipa posloži, prilikom zadnjeg stajanja dobivamo podatak da je smještaj još samo 1km udaljen... namočeni, pomalo već umorni... laganom brzinom smo napokon stigli do smještaja... ali tek nakon još doooobrih 15 minuta vožnje! sveukupno se onih početnih 15km pretvorilo u poštenih pedesetak!!!



No, ipak svi došli u punom broju, pokačili opremu da se suši... autor članka laganini premoren- zaspo!

...kraj dana br 1...



Subota ujutro:

Autor članka je shvatio da mu je motociklu (ope onaj gore s slike) istekla registracija, pa se uputio do Sinja samostalno na registraciju. Sve to pošteno obavljeno uz donkle vedro nebo u pravcu Sinja, ali natrag... uffff... Ope repriza sinoćne vožnje po pljusku ali u malo jaćoj režiji s više vode... (samo mali podatak: voda se sljevala po cestama tako da je došla u razinu ne baš niskog bloka motora)...

Na svu sreću, nakon što je autor došao do smještajne lokacije i nakon što je prokisnio -opet- nebo se razvedrilo i vrijeme nas je poslužilo za ekipni posjet Kninu i jednu kavicu u tom lijepom gradu.

Uvečer roštiljada za jedan dio ekipe, a drugi dio se uputio u moto kamp u Sinju.



Sinj, preljepo mjesto još više preljepih cura... atmosfera ugodna, poneko paljenje guma, pucanje auspuha u duetima, još lijepih cura... sve u svemu ugodno unatoč vremenu... Psihomodo pop na bini, bakljada... sve su to dijelovi fešte...

Vožnja nazad u smještaj u režiji domaćeg i pokoji srčani udar zbog prolaska kroz krivine... malo ćakulanja i...

...kraj dana br 2...



Nedjelja ujutro:

Jutarnje buđenje, bacanje oka kroz prozor na kišno nebo... i stvaranje plana za povratak kući...

Opet se ekipa mora podijeliti na dva dijela- radni i vikendaški - radni dio mora ići kući zbog posla unatoč vremenu a vikendaši se mogu odmoriti još koji dan... Autor na žalost spada u onaj prvi dio ekipe i isto se sprema na put kući.

Uz improvizaciju kabanice i sa svom spremom krećemo na put. Odluka pada na posjet Imotskom i put preko BiH. Vrijeme izvrsno, cesta suha, uvjeti na cesti idealni... ali samo do Imotskog!

Ostatak puta kiša, vjetar, lokve na cesti, još kiše, još vjetra, još lokvi na cesti... i još kiše itd...



Bez nekih većih problema osim kiše, fulanog puta i extra sat i pol vožnje i lutanja kroz BiH junaci s početka priće su stigli kući...



Toliko za sada... pozdrav Sinju i Sinjanima i zahvaljujemo se na gostoprimstvu i pozivamo ih dogodine da dođu kod nas...

srijeda, 19.07.2006.

WC štivo

novi dan, novo iskustvo...

mda... moš mislit!
danas se planiram osvrniti na one toillet magazine (one što ćitam u weceju dok ćekam relaksejšn)
U tu skupinu spadaju ama baš svi ćasopisi što se nađu u vidnom krugu.

Ćak kad malo razmislim... ima tu i neka podjela.
Al ajmo redom.

Klinac:
Ćito sam sve što je bilo tu! Od etikete na šamponu, do kemijskog sastava deterđenta!? Pa ak se zaletilo da je wc papir u listićima, i tu se imalo šta ćitat. Kad sam se malo opametio, ond se nosio zagor, blek, dylan dog, alan ford i ostala literatura kao redovito kenj štivo...
zakljućak- zanimljiva vremena

Srednja škola:
E tu se već poćelo svaštariti. Nekad lektira (bože saćuvaj di sam je ćito!? sergej jesenjin i ostala ekipa bi se u grobu okretala), al većinom kojekakve gluposti. Od raznih oglasnika, brošura pa i kataloga ko narućenih za takvu relaksaciju. Dođem prolistam i istrćim van...
zakljućak- bezveze

Adolescencija:
Eeee... tu je već bilo edukativnih materijala tipa Playboy, Hustler (govorim o samaćkim danima ;)), pa Moto Klub, Auto Moto magazin i.t.d. Sve u svemu interesantno štivo, lako probavljivo i nikad dosadno. Ćesto sam znao poslije sranja nastavit s ćitanjem...
zakljućak- obrazovno uzdizanje

Present day:
mda... razlog zaš sam ovo poćo pisat. Sad više ne živim sam, tu je bolja polovica i sukladno tome- NOVO štivo. Sad obavezno imam pored sebe u weceju štivo tipa: Story, Stars, Moja sudbina, OK (odakle samo to dođe!?), Moja tajna, Arena, Glorija, Cosmopolitan...
Zapravo, sad više i ne ćitam... sad samo listam te magazine, preskaćem reklame i skontam da nisam ama baš niš proćito. I svaki put frustriran saznanjem koliko kućnog buđeta ode na te trać novine u kojima niš ne piše završim relaksaciju a da se ne olakšam kak spada!?
zakljućak- moram poćet ope ćitat alanfordove iz razdoblja klinjo ;)

ev, sad me od pisanja natjeralo na "relaksaciju"... baš me zanima šta ću sljedeće naći!?

četvrtak, 29.06.2006.

životinja mi popizdila

Juće sam okupo mačku u najboljoj namjeri. Mislim si, vrućina je a životinja jadna radi dva tri koraka u sat vremena i mam zalegne. Vruće njoj, vruće meni... katasrofa.

E, tak ja njuu uzmem i odnesem na kupanje.. laganini tuš mlakom vodom. Odma joj poskidam dlaka dovoljno za omanju periku. Sve vrijeme dok je voda išla, ona samo mirno u stavu pozor me odmjerava, al ništ agresivnog. (da je neznam, reko bi da me htjela zaskoćit, al zvjerka je zapravo uživala) problem br.1 je nastao kad sam je presto tuširat.

Odma mi je kaos od kupaone napravila! Prvo se otresla tako da mi sve išpricala okolo, atim iskoćila van i nastavila zapoćeto špricanje! Tek kad sam je judo zahvatom uvatio u klinč i bacio ručnik preko oćiju tu se smirila.

Kad sam je malo osušio (ne fenom... garant ste na to pomislili).. pustio ja nju da se šeta.

..blaženi mir u kući...
...čak 2-3 sata...
...mir...

maca se ćistila, lizala, zadovoljno predila i mazila... valjd joj godilo osvježenje...

...al onda uvećer. Kad se temperatura u stanu digla na neizdrživi nivo.. uffff... Mi ni da mrdnemo, a nju opalila hiperaktivnost!
em je na balkonu, em uleće u koš za smeće, em trći po prozoru, em se jarca s zalutalim muhama...

i tako ĆITAVU NOĆ!!

em što nemogu spavati od vrućine, još i maćka poćela da pizdi...
šta sad da radim da je smirim?
da je obrijem?!

srijeda, 28.06.2006.

fakin vrućina

Ovo vrijeme polako ubija...

vrućina na svakom koraku... al ima to i dobre strane. Jućer sam sjeo na svoj bajk, napravio ruticu po slavoniji... i sve fajn. Osim onda kad stanem.. uffff... odma ćovjek prokipi od vrućine...

e da... u petak poćinju moto susret u vukovaru pa sve do nedjelje... gooba... napokon nešt blizu mog šora :)


a sad ona drua stvar...
prije pet minuta sam bacio oko na jednu maćkicu...
taman okupana, svježa i sva izlizana...

al ak niš drugo, bar je ona hepi
(ne taaaaaa maćkica.... ;))

ponedjeljak, 26.06.2006.

što je časno u koridi?

ev nisam se dugo na blog javljo... al danas me jedna stvar ponukala da se vrnem i koju napišem... valjd da se podsjetim jednom u budućnosti.

Zapravo, gledao sam koridu na satelitskoj ali bez cenzure... geeezzz

Na koridu sam uletio nakon već što je napiknio bika s onim šarenim strelicama. Mislim- što uopće ima časnog u tome da se iskorištava jedna životinja? Onak, kontam da je pobjeda čovjeka nad nekom životinjom neka moralna satisfakcija... al baš mrcvarenje životinje koja se ne može braniti?.. a jok... nema tu časti.. to je sve čisto sranje.

Gledam bika... onak impozantno izgleda, ponosan stav, držanje, muda do koljena...
Gledam toreadora... nakican s kojekakvim sranjima, odjeća pederske boje, hlaće uske da mu se jaja ocrtavaju (valjd zato žene to prate)...

I sad stoje jedan naspram drugog. Normala, ćim ovaj mrdne platno bik krene na platno. Impozantna životinja al glupa do bola. Reagira samo instiktivno bez trunka inteligencije. Odma u startu se vidi da je neravnopravna borba. Di god toreador pokaže... bik ode... bezveze...

al uz to što se pravi majmuna od bika (što donekle smješno izgleda)... nabija mu one strelice u leđa. E to nimalo ne izgleda zanimljivo ili komično. Izgleda jadno. Sirota životinja krvari, ali i dalje je nagon tjera da ide na mrdavu krpu. Tu mi se zgadilo gledanje.

I tako toreador nju mrcvari i mrcvari. Jednom se bik jadan popiknio u pod jer je ovaj stavio krpu jako nisko. Publika odma u delirij... a sirota životinja skoro pa nije imala snage da se dgne od iscrpljenosti. Tu su je neki pomoćni toreadori digli navlaćenjem za rep. jadno.

I opet lik mrcvari bika tom krpom. Bik otegnio jezik do poda, teško diše... al nagon ga i dalje tjera... Sad već sve te scene izgledaju mučno.
I napokon na kraju... upikne ga maćem -ali ne do kraja! Fulo lik srce... I opet životinja oćito bolno diše i tu ope dolaze oni pomoćni toreadori i mlataraju krpama. Bik od iznemoglosti pada na koljena i tu ga ucmekaju tak što zabiju mać do balćaka...

ma di je tu ponos, dignitet, herojstvo???
zajebi to... zamisli samo da tebe neko zajebava... zapravo- to bi bilo ko popiti boćicu vijagre i onda da ti pizda lamata ispred kurca a ti je nemož upiknut...
bezveze... i jadno...

eh da... kakve veze ima limex i streetrace??
kak to da su oni naljepnica na jednom od tjuniranih avta? šta su mu nove žbice stavili?!

nedjelja, 09.04.2006.

Poplava u podunavlju

U Vukovaru je izvanredno stanje zbog visokog vodostaja dunava (veeelikog i plavog... jeahhh). Dunav se pokazuje u svojoj veličini i snazi.
Ali evo malo da vidite o čemu se radi...

Veće slike su na Forumu

prije 3 dana:prije 2 dana:



prije 1 dan i ....... danas(nesmije se ići dolje pa izdaleka slikano):


Evo još malo s raznih lokacija...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv